Blog
nedjelja, travanj 6, 2008

Evo baš htjedoh na Nobodyin blog, dočeka me post, s isključenim komentarima:

"Ljudi ne razumiju, a ja se više nikada neću ni truditi objasniti"

Šteta, bila mi je draga. Ni Dontlookback nije odavno ostavila post. Izgleda i ona odustala od bloga. Ja, on the other side, imam prilično neposjećen blog. Ok, znam, dizajn mi je po Blogerovu predlošku, nemam neke revolucionarne teme, niti pišem o seksu. Nisam političarka i pišem o svemu što mi padne na pamet (svaka čast Haniballu koji može pisati isključivo o aikidu i Pjegavoj koja piše o svemu šta ima veze s pjegama). I nisam bogznakakvi computer freak pa ne visim na kompu po 6-7 sati dnevno. Imam i drugih obveza...

Eto, jučer doznah da mi i rođak ima blog. Moj mlađi rođak. Jako dobro piše, izuzevši činjenicu da blati meni drage metalce (Haniball ;). I prilično mu je posjećen. Kako to postiže, pojma nemam. Niti želim pitati, preponosna sam. Da mi vi kažete?

 

crazychick @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 16, 2007

Eto i do toga sam došla. Ovo je moj zadnji post. Jednostavno mi se više ne da, ne želim više energiju nepotrebno trošiti u nešto besmisleno poput ovog mog trkeljanja po blogu. Usredotočit ću se na važnije stvari u svom životu i vraćam se staromodnom pisanju dnevnika. Vi uživajte i ostanite pozdravljeni.

P.S. Komentare ne isključujem pa vi slobodno trkeljajte koliko god i što god hoćete...



crazychick @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 15, 2007

U zadnje vrijeme postalo mi je pomalo teško nositi ovu titulu dobrice. Bar me tako nekako doživljavaju ljudi oko mene. Osjećam se baš kao u onoj Elvisovoj „Devil in disguise“, vražica pod krinkom. Ljudi mi se bez problema povjeravaju, a meni je teško čuvati vlastite, a kamoli i tuđe tajne.
Pita mene jučer jedna cura sa treninga šta slušam. „Svašta, ali najviše rock, metal i reggae“, otpjevam svoju napamet naučenu pjesmicu. „Čekaj, ti slušaš metal?! Pa ti izgledaš k'o neka dobrica...“, pita ona u nevjerici. „Točno tako, ja možda izgledam tako, no zapravo nisam nimalo dobra i draga“, odgovorih.
Pa što je ovo došlo, da ljudima moram objašnjavati da sam gora no što oni misle?! „
Ko se zadrži, možda u neko doba skuži. Ko ne, ne. Samo ih promatraj i vidi ko će se zadržat”, rekao je netko meni drag. O nečem je drugom, no primjenjivo je i ovdje. Samo ne želim da se razočaraju kad me upoznaju i shvate da nisam baš tako sva super kao što me doživljavaju pa da ne pobjegnu glavom bez obzira.
Možda mi dovoljno treba biti to što ima ljudi koji me poznaju dobro. And they are still here...:)


crazychick @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Ljudi moji, ništa mi se ne da ovih dana. Umjesto da učim i pokušam malo srediti ocjene, ja se izležavam po cijele dane (to što mi se stalno spava opravdavam niskim tlakom :p). Danas sam imala dobru namjeru uhvatiti se knjige, no kad mi je prijateljica s treninga poslala poruku, sve je palo u vodu. Pitala me hoćemo li u subotu nakon mentalnog treninga na kupanje i kavu. „Ic a dil!“, odgovorih. Naravno, misli su mi odlutale i zamislila sam svoje prvo ovogodišnje kupanje. Can't wait, za more i sunce živim...





crazychick @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 10, 2007

Najnovija politika mojih roditelja je da ne idem na faks u Zagreb ako još ove dvije godine srednje ne prođem s pet. Ok, ambiciozni roditelji, ambiciozna ja. Sve divno i krasno da ja nemam i sestru koja se ove godine, nakon što je jedan razred srednje tresnula, upisuje na faks. Ona je ono dijete od kojega se previše ne očekuje – daje od sebe koliko hoće i može, a zauzvrat dobije tapšanje po leđima. Svejedno, svi je više vole jer je sva, bože moj, dobra i draga. Ja sam pak ono dijete koje se bavi svim i svačim, nikad nije kod kuće, dijete od kojega se naprosto očekuje uspjeh. Eh da, i mene ne tapšaju.
Ma koliko god je dobro biti nadarenije dijete (to moj ego govori ;), toliko je sve to jebeno naporno. Stalno ti kvocaju nad glavom jer nisi ovo napravio, a ono je bilo krivo. Možda imam tek djetinje želje o slobodi, no od petog, šestog razreda sanjam o odlasku u Zagreb. Znam, bit će mi teško, no jedva se čekam maknuti od kojekakvih zabrana i ograničenja kojima ne vidim svrhu, jer ovo je nepodnošljivo...


          

crazychick @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 8, 2007

Vjerovali ili ne, ovu rečenicu čujem gotovo svaki dan, od svog senseija. Kad god me nešto muči oko kretnji vezanih za aikido, on mi kaže da zatvorim oči i probam zapamtiti taj osjećaj kako bi idući put kretnju napravila ispravno.
Sjedim danas na krevetu učeći sociologiju i pustim si CD na kojem je sva meditativna, smirujuća glazba. I sjetim se te njegove rečenice. Probala sam se sjetiti mjesta gdje se osjećam najsmirenije i najopuštenije. Bilo je lako – šuma na selu. Ondje obično idem sama, uživam u šetnjama i fotografiram sve što vidim. Pogledala sam te fotografije. Sjetila sam se osjećaja koji me ispunja kad sam ondje. Izmamljuje mi smiješak na lice.
Umjesto da učim, sada pišem ovo. Dio jedne novogodišnje čestitke koju sam primila, glasio je: „Nemoj se kajati ni za što što ti mami osmijeh na lice“. I neću, ali ipak odoh sad učiti :)


Ovo vam je ta šuma, ali slikano je mobitelom pa se ne vidi dobro...



crazychick @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 7, 2007

Jutro sam provela dijeleći besplatne obroke na glavnoj tržnici. Sve bi to bilo super, učinila sam dobro djelo, da nisam došla kući potpuno isfrustrirana i umorna.
Nakon što su me dva sata ljudi čupali, derali se na mene i zvali me kojekakvim imenima i nakon što sam se morala svladavati da nekoga ne odalamim šakom zbog navedenog, pojavi se gradonačelnik, navuče na se pregaču, uzme tanjure i podijeli par porcija. Uslijedilo je petnaestominutno fotografiranje i intervjuiranje spomenutog glavonje. On je, bože moj, u kontaktu s pukom, razumije njihove potrebe i uza sve svoje obveze nalazi vremena da im pomogne. Kako velikodušno od njega! Već vidim sutrašnji članak u novinama: „Gradonačelnik dijelio porcije pašticade puku“. Nas desetak cura koje smo se satrala objašnjavajući ljudima da nema baš smisla guranje i prevrtanje stola na kojem su lonci, 'ko j**e... Da ne spominjem da mi se pašticada doživotno zgadila, kao i moji dragi sugrađani od kojih su neki po besplatni obrok došli u odijelima i ušminkani. Prejadno! Nisam čak ni na kavu otišla...








crazychick @ 15:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 6, 2007
Ne mogu ja ipak dugo bez pisanja, iskazivanja svojih osjećaja pa se evo brzo vratih... U petak sam preko zemljopisa uzela kemijsku u ruke i bujica riječi je izletjela...
"It cuts me inside and often I've bled..." nazvala sam sastavić. Evo ga:
"Nije mi dobro. Već 2 tjedna muči me ovaj osjećaj koji nikako ne nestaje. Što je najgore od svega, ni najbolji me prijatelji ne shvaćaju ozbiljno. Kad ostanem sama, plačem. Slušam tužne pjesme koje me dodatno deprimiraju, no ne mogu slušati ništa veselo.
Istovremeno primam pohvale i udarce. Na one fizičke već sam se naviknula trenirajući aikido, no muče me oni udarci koje mi možda i nesvjesno zadaju drugi svojim riječima. Ne branim se jer nemam volje ni za to. Inače buntovna, ne želim se nikome suprotstavljati. Pohvale pak primam u zadnje vrijeme prilično često, na račun svoje osonosti i treninga koje odrađujem prilično dobro. Umjesto ponosa, osjećam tugu.
Uvjeravam sebe da bi bilo bolje da imam dečka. Voljena osoba bi trebala znati, vidjeti mi u očima što osjećam, no tko bi prišao namrgođenoj i nezainteresiranoj osobi. Upravo to radim ljudima, odbijam ih od sebe. Postoji čak netko tko mi se sviđa, mislim da je osjećaj obostran. Lažem sebi i drugima da mi nije stalo, njega ignoriram. Bože, kako sam komplicirana...
Ne mogu si pomoći, a ovaj osjećaj ne blijedi. Ove bi riječi trebale biti upućene živoj osobi, ne papiru, no ne mogu se prisiliti da se nekom povjerim. Lažem kad kažem da ne znam uzrok svom stanju, uzroka je mnogo. I što ja radim po tom pitanju? Šutim i trpim čekajući da se sve riješi samo od sebe, a život prolazi pokraj mene..."

crazychick @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 2, 2007
Kako svih ovih dana samo bezveze baljezgam po blogu i ne pišem ništa inspirativno i suvislo, povlačim se na par dana, koji tjedan možda.
Valjda ću iti bolje volje idući put kad se javim. Sve vas dotad lijepo pozdravljam.
P.s. Umjetnost-borenja, imate pm ;) Kad se ulogirate, na crvenoj podlozi gdje su podaci o blogu, s desne strane kliknite na "privatne poruke". Očekujem odgovor :)



"Ulicama lutaju, na oblacima nebom plove
zamišljene, zaljubljene gledaju u noć
i vjeruju u neke lijepe davno izgubljene snove
vjeruju da prava ljubav jednom mora doć'.
I htjele bi da znaju, kako htjele bi da znaju
kamo odnose ih vjetrovi dok lebde iznad nas.
One bi htjele da im priđeš,
da im kažeš nekoliko toplih riječi..."

Puse vam ostavljam uz riječi jedne pjesme Daleke Obale...
crazychick @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 1, 2007
Sinoć sam bila na koncertu Osmog Putnika. Super je bilo. Malo me uspio oraspoložiti.
Za one koji ne znaju "...onaj čupavi iz Osmog Putnika, njegove pjesme danas znaju svi...", bio je Gibonni. Bila je to njegova metal faza. Believe it or not. 
Imam jedan njihov album, odlični su. Kako na YouTube - u nema ništa šta bih ja htjela, na njihovim sa službenim stranicama našla link za pjesmu "Krive staze sam gazio" . Meni je draga, ne znam za vas...
crazychick @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 30, 2007
Negdje sam pročitala da dobar savjet daje čovjek kad je prestar da bi bio loš primjer. Ja dajem savjete, a premlada sam i loš sam primjer. Jučer sam ih davala svom rođaku, koji mi je i presličan. Prevrtila sam sve u glavi što sam mu rekla i zaključila da se ja ne držim ni polovice rečenoga. Ove izreke sa strane u teoriji zvuče lijepo, no u praksi ih svi teško primjenjuju. Evo još jedan citat koji se nalazi na zadnjoj stranici bilježnice sa citatima koje sam sakupila (oprostit ćete mi što se razmećem :):

"Dobre izreke i dobro iskazane. Bilo bi još bolje kad bi ih se dobro držali."
W. Shakespeare

crazychick @ 17:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 29, 2007
Imaš pravo, zašto bih sve dobila na gotovo? Kako ne dopuštaš komentare, moram ti reći da je na proslavi 20. godišnjice kluba moj sensei rekao isto: "Ne pitajte što država može učiniti za vas, već što vi možete učiniti za državu. " Ne mogu vjerovati, preslično razmišljanje. Poznaješ/te li ga ti/vi?
crazychick @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, travanj 28, 2007
...kada su rekli da se tuga utapa u piću. Prvi put sam pila, ne iz gušta, već da probam zaboraviti sve što me muči ovih dana. Čovjek za kojim sam doslovce slinila proteklu godinu ispostavio se najvećim kretenom. Lijepo mi je Hrvoje rekao: "Kad sam ja govorio da je on govno od čovjeka, nitko mi nije vjerovao". I da, koja votkica više nije pomogla. Vratila sam se kući jadnija no što sam bila, i s užasnom glavoboljom...
crazychick @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
U četvrtak smo proslavili 20. godišnjicu postojanja Aikido kluba "Jadran".  S pomoćnim trenerom, Hrvojem, nas tri cure smo sve organizirale. Bilo je lijepo, nas 50-ak se skupilo i slavilo uz filmiće i slike od 90-ih godina pa sve do danas. Naravno, bilo je tu i par filmića na kojima su nešto poznatije face od mog senseija Matešića, pout Shiode i Toheija.


Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je predaja poklona i plakete treneru. Bio je oduševljen, as you can see...
crazychick @ 20:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 22, 2007
...jer trpiš moje depresije...

...jer me slušaš...

...jer me nasmijavaš...

...jer si tu...
crazychick @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, travanj 21, 2007
Rekao je jednom netko: „Poslije kiše, sunce“. Imao je pravo. Ovih sam par dana sebi nabila tempo koji nitko živ ne može izdržati, bila sam svugdje, radila svašta, samo da ne razmišljam o onom što me zbilja muči. Jedna mi je prijateljica rekla da stanem na loptu, da neću moći izdržati, da ću puknuti po šavovima, no meni je bolje. Nije bitno kako, je li tako? Potiskivanje osjećaja nije dobro, ali mi je postalo navika.
crazychick @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Danas sam imala mentalni trening u sklopu Aikida, na Sustipanu, koji izgleda ovako:

 Image Hosted by ImageShack.us

Vježbali smo disanje i radili vježbe opuštanja prijeko potrebne za moj nemirni duh... Super je bilo, nisam ni svjesna bila koliko je sati kad je trener rekao da je gotovo za danas. Mislila sam, prošlo je dvadesetak minuti, kad ono čitav sat!
crazychick @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 18, 2007
Znate onaj osjećaj kad vam nije ni do čega, kad biste se samo sklupčali u fetalni položaj i zaplakali? Izvana ste nasmijani, a iznutra je - kaos; osjećate se tako tužno, razdiru vas sumnje, nesigurnost... Nemam posebnog razloga, but I just can't help myself :(

crazychick @ 12:14 |Isključeno | Komentari: 0
Nedavno sam tek stigla preslušati najnoviji album "The Open Door" od Evanescence. Ova pjesma je moj apsolutni favorit. Hope  you'll  enjoy!
Lyrics:
Under your spell again.
I can't say no to you.
Crave my heart and it's bleeding in your hand.
I can't say no to you.
Shouldn't have let you torture me so sweetly.
Now I can't let go of this dream.
I can't breathe but I feel...
Good enough, I feel good enough for you.
Drink up sweet decadence.
I can't say no to you,
And I've completely lost myself, and I don't mind.
I can't say no to you.
Shouldn't let you conquer me completely.
Now I can't let go of this dream.
Can't believe that I feel...
Good enough, I feel good enough.
It's been such a long time coming, but I feel good.
And I'm still waiting for the rain to fall.
Pour real life down on me.
'Cause I can't hold on to anything this good enough.
Am I good enough for you to love me too?
So take care what you ask of me, 'cause I can't say no.
crazychick @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, travanj 14, 2007
Eto, bila sam s Anom na kavi jutros. Četiri mjeseca poslije čitave drame i nepričanja, poslala sam joj poruku da se nađemo. Kasnila je, kao i obično. Bila sam uvjerena - neće doći.
Sjele smo u kafić, koji je prije bio naš kafić. Najprije sam joj objasnila da mi je glupo nakon 6 i po godina prijateljstva okrenemo glavu jedna od druge kad se vidimo. Složila se. Sjedile smo tako na kavi i pričale o svemu i svačemu, a mnogo je toga bilo u posljednja četiri mjeseca.
Razgovor je tekao najnormalnije, ali nakon svega toga zbilja nisam bila sigurna što osjećam. Još nisam sigurna.
Na odlasku sam je pozdravila. Rekla sam "Bok!". Namjerno ju nisam htjela pozdraviti pozdravom kojeg smo smislile u šestom osnovne. Pitam se je li primijetila...


crazychick @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.